Djeca stranih radnika nemaju pravo na besplatno zdravstveno osiguranje: "HZZO traži od nas tisuće eura"

Mnogi strani radnici dolaze s uvjerenjem da će, nakon što se zaposle i počnu plaćati poreze i doprinose, njihova djeca imati pristup zdravstvenoj zaštiti pod istim uvjetima kao i djeca hrvatskih građana. No praksa pokazuje da to nije slučaj.

Kako je potvrdio HZZO, djeca državljana trećih zemalja koja u Hrvatskoj imaju odobren privremeni boravak ne mogu biti osigurana preko roditelja, čak ni kada su oba roditelja zaposlena, uredno prijavljena i uključena u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja. To znači da obitelj može godinama živjeti i raditi u Hrvatskoj, redovito izdvajati novac za zdravstveni sustav, a istovremeno za vlastitu djecu mora posebno ugovarati i plaćati zdravstveno osiguranje, piše Olga Monika Menčik za Novi list.

Dodatni troškovi

Takvu situaciju iz prve ruke doživio je Zdravko, radnik iz Srbije koji je u Hrvatsku stigao početkom prošle godine.

– Pristao sam javno izaći s ovim samo zato da bi se građani trećih zemalja pripremili na ono što ih čeka ako dolaze s djecom, rekao je za Novi list. U Hrvatsku je stigao u veljači 2025. godine. Nekoliko mjeseci kasnije pridružila mu se bivša supruga, s kojom zajedno skrbi o dvoje djece – sedmogodišnjem sinu i četverogodišnjoj kćeri.

Sin je u Hrvatsku stigao u rujnu i odmah krenuo u školu, dok je kći došla u studenome. Oba roditelja rade. Zdravko je zaposlen kao majstor, dok njegova bivša supruga, inače diplomirana arheologinja, radi u trgovini. Nakon dolaska djece očekivali su da će ih prijaviti na zdravstveno osiguranje kao članove obitelji, ali ih je dočekao složen administrativni postupak i trošak.

– Gdje god sam radio u inozemstvu, preko tvrtke bi zdravstveno osiguranje pokrivalo i djecu. Radio sam u Njemačkoj, Sloveniji i Rusiji i svugdje sam imao praktički ista prava kao domaći radnici, jedino nisam mogao glasati, kazao je i usporedio hrvatski sustav sa slovenskim.

– U Sloveniji su mi odmah rekli da djeca preko mene mogu dobiti zdravstveno osiguranje. U Hrvatskoj nisam znao kakva su pravila, istaknuo je.

Prvi šok uslijedio je kada je pokušao prijaviti djecu preko poslodavca, kada su administratorici tvrtke u kojoj je zaposlen iz HZZO-a rekli da ih ne mogu prijaviti preko njega, nego da osobno mora doći. Tek u područnom uredu HZZO-a su saznali kako sustav funkcionira.

– Rekli su mi da za svaki mjesec za osiguranje moram uplatiti 125 eura po djetetu, dakle 250 eura ukupno. Ali najveći problem nije bio sam iznos mjesečnog osiguranja. Naime, postoji dodatni trošak. HZZO traži da platim retroaktivno to isto osiguranje za period od dana kada su djeca odjavljena u Srbiji pa do trenutka kada su prijavljena ovdje, naveo je Zdravko.

Iako HZZO takvu uplatu formalno ne naziva retroaktivnom naplatom, nego jednokratnom uplatom kao uvjetom za ulazak u sustav, roditeljima koji su prošli proceduru to, kaže Zdravko, izgleda upravo tako.

– Nemam problem s plaćanjem zdravstvenog osiguranja, ali zašto bih morao odjednom platiti dvije ili tri tisuće eura. Djeca su u Srbiji izgubila osiguranje jer smo prije toga radili u Sloveniji. Istovremeno, dok smo čekali hrvatske papire i rješavanje statusa, zdravstvenu skrb morali smo plaćati privatno. Djeca su mala, normalno da su često bolesna. Pregledi su po sto eura za svako dijete. Kada mi je sin bio bolestan, morao sam uzeti godišnji odmor jer na temelju djece, pošto nisu u sustavu, ne mogu otvoriti bolovanje, rekao je Zdravko.

Dugotrajna procedura

Iz odgovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proizlazi da se status djece stranih radnika određuje neovisno o statusu njihovih roditelja. Drugim riječima, činjenica da roditelji rade u Hrvatskoj, plaćaju doprinose i koriste hrvatski zdravstveni sustav ne znači automatski da su njihova djeca osigurana. Ključan je status samog djeteta.

– Ako dijete ima samo privremeni boravak, što je najčešća situacija kod obitelji stranih radnika, ono ne može steći status osigurane osobe kao član obitelji roditelja. Takvo pravo ostvaruje tek kada dobije stalni boravak ili dugotrajno boravište. Do tada roditelj mora samostalno prijaviti dijete HZZO-u u roku od osam dana od odobrenja privremenog boravka te za njega plaćati doprinose, rekli su nam iz HZZO-a.

HZZO u svom odgovoru naglašava kako zdravstveno osiguranje stranaca na privremenom boravku nije pravo nego obveza. Dakle, dijete mora biti osigurano, ali roditelj snosi financijski teret tog osiguranja. Nije presudno rade li roditelji u Hrvatskoj, koliko dugo rade niti koliko doprinosa uplaćuju u sustav. Važno je isključivo kakav status boravka ima dijete.

– U hrvatskom sustavu zdravstvenog osiguranja djeca su u pravilu osigurana kao članovi obitelji osiguranika. Međutim, to pravilo ne vrijedi za djecu državljane trećih zemalja koja imaju privremeni boravak, dodali su iz Zavoda.

Problem u praksi nastaje i zato što procedura često traje mjesecima. Za prijavu je potrebno prikupiti niz dokumenata, uključujući potvrde o prethodnom zdravstvenom statusu iz matične države, regulirati boravak, dobiti OIB i riješiti niz administrativnih koraka. Dok se taj proces odvija, djeca često ostaju bez pristupa redovnom zdravstvenom sustavu.

– Dok smo skupili sve papire, prošlo je puno vremena. Bez OIB-a nismo mogli riješiti zdravstveno. Onda su tražili potvrdu kada je djeci prekinuto zdravstveno osiguranje u Srbiji. Morali smo slati zahtjev u Srbiju i čekati odgovor. Na kraju je sve trajalo mjesecima, kazao je Zdravko.

Za zdravstvene usluge koje su za djecu morali plaćati iz vlastitog džepa, naknadno su doznali da bi dio troškova mogli ostvariti kroz refundaciju, ali tek nakon što podmire obveze koje prema njima potražuje HZZO.

Pravobraniteljica traži promjene

– Prilikom podnošenja zahtjeva za privremeni boravak djece u policiji su nam rekli da moramo ugovoriti i platiti putno zdravstveno osiguranje za razdoblje dok ne steknu pravo na hrvatsko zdravstveno osiguranje. To smo i učinili, no HZZO to osiguranje ne priznaje te od nas traži retroaktivnu uplatu doprinosa, rekao je Zdravko.

Zdravkova djeca danas imaju OIB, prijavljen boravak i pohađaju vrtić i školu. Međutim, put do toga trajao je mjesecima, te zahtijevao značajne troškove.

– Fascinantno mi je da Hrvatska traži radnike, a kada dođeš ponašaju se kao da si ti molio da budeš tu. Kao da poručuju: dođi raditi, ali nemoj tražiti nikakva prava, kazao je Zdravko.

Za ovaj problem s kojima se susreće njegova obitelj već nekoliko godina znaju i u Uredu pravobraniteljice za djecu, koji je inicirao izmjene propisa kako bi se svoj djeci osigurala jednaka dostupnost zdravstvene zaštite, bez obzira na financijske mogućnosti njihovih roditelja. Međutim, njihov prijedlog nije prihvaćen. Iz Ureda su rekli kako i dalje smatraju da postojeći zakonski okvir ne osigurava jednak standard zdravstvene zaštite za svu djecu na privremenom boravku u Hrvatskoj te najavljuju da će nastaviti zagovarati izmjene propisa i osiguravanje proračunskih sredstava za njihovu zdravstvenu skrb.

– Na navedene probleme redovito upozoravamo te već godinama zagovaramo da sva djeca koja privremeno borave u Hrvatskoj, neovisno o razlogu boravka, imaju jednak standard zdravstvene zaštite. Smatramo da bi država za to trebala osigurati sredstva u proračunu, istaknuli su iz Ureda pravobraniteljice za djecu, kojem su stranci već podnosili prijave zbog ovog zakona.